Vrlina je ljepota osobe. To je ono što ih čini divnima i posebnima. Ona je boja, forma njihove osobnosti. Način na koji rade stvari; način na koji se kreću, govore i odijevaju. Možda nema fizičko bogatstvo, ali osoba koja ima vrlinu, uvijek će se činiti bogatom jer će sve u njenoj blizini biti ispunjeno kvalitetom.
Vrlina obasjava sve izvana: tijelo, okoliš i na kraju vlakna samog planeta. Ispunjava ono što je prazno, liječi ono što je bolesno, umiruje ono što je uznemireno. Ali u temelju vrline mora biti tišina jer tišina je zlato koje ističe dragulje i štiti ih od raspršivanja. U tišini, osoba može vidjeti kako potrošiti bogatstvo, gdje ga uložiti i povećati njegovu vrijednost.
Postoji priča koja govori o zemlji koja je nekoć bila naseljena ljudima koji su instinktivno znali kako biti najbolji jedni s drugima. A priča kaže da je prva od njih bila žena i zvala se Lakshmi, što znači božica bogatstva ili vrline, a drugi je bio muškarac, Narayan, koji je postao savršen kroz tišinu joge.
Kada tišina i vrlina karakteriziraju odnos između dvoje ljudi, postoji sklad. Kada tišina i vrlina žive zajedno u jednoj osobi, postoji savršenstvo. Savršenstvo je moguće inače ne bi postojala riječ za to.